Ukoliko lovac želi da bude uspješan, neophodno je da poznaje ponašanje divljih svinja. Ona spada u izuzetno inteligentne, oprezne i lukave životinje koje, zahvaljujući dobro razvijenim čulima njuha i sluha, lako otkrivaju opasnost što predstavlja njihovu prednost u odnosu na lovca. Zato i sve više lovaca pokazuje interes da lovi ovu atraktivnu vrstu divljači, čije se brojno stanje iz godine u godinu povećava. Tome doprinosi i to što je divlja svinja,,svaštojed” i ima širok radijus kretanja, u potrazi za hranom. Ima i dobre instinkte samoočuvanja, pa je za njen lov potrebno dobro iskustvo.

Jedan od načina da se odstrijeli divlja svinja je lov čekanjem, koji je veoma uzbudljiv. To je lov sa visokih čeka koji se naročito praktikuje tokom ljetnjih mjeseci. U odnosu na čekanje sa zemlje, daje određene prednosti lovcima - prije svega, omogućuje preglednost terena, a divljim svinjama daleko je teže da osjete lovca. Ovaj način lova je bezbjedniji i po same lovce, jer su poznati brojni slučajevi težih ranjavanja i pogibija lovaca prilikom čekanja divljih svinja na zemlji. Da bi se izbjegli nesrećni slučajevi, važno je sprovođenje neophodnih mjera bezbjednosti i pravila ponašanja svih učesnika lova. Lovac ne smije da puca dok nije siguran u šta gađa, i ne smije da ugrozi nečiju bezbijednost. Prije početka lova, lovci moraju da obiđu teren i da čitanjem tragova utvrde mjesta koja ova vrsta divljači najčešće posjećuje. Tu treba i da postave mjesta za doček. Visoke ili prenosive čeke treba da budu postavljene na onim mjestima koja divlje svinje posjećuju radi ishrane, zatim u blizini kaljužišta i glavnih staza divljači.

Divlje svinje izlaze u sumrak i svitanje, a veoma uspješno mogu da se love i u noćima sa jakom mjesečinom, jer su tada tokom noći aktivne. Zato su svijetle noći, pri punoj mjesečini i bez vjetra, najpogodnije za lov čekanjem.

Lovci najveće šanse za odstrijel imaju u večernjim satima, kad je aktivnost divljih svinja izraženija, odnosno kad kreću u potragu za hranom. Lov može da bude izuzetno uspješan i u ranim jurarnjim satima, kad se crna divljač vraća u šumske i ritske komplekse, gde se tokom dana odmara. Lovac koji lovi ovim načinom lova, mora da bude potpuno miran i tih na čeki, jer i najmanja greška, neznanje ili nepažnja mogu da ga odaju i tako upropaste lov. I dolazak na čeku mora da bude pravovremen i tih, uz vođenje računa da se ne presijeku staze kojima se očekuje dolazak divljači. Poželjno je i da se dođe uz vjetar.

Od velikog je značaja i da čeka bude udobna, da se ne klima i ne škripi. U blizini čeke lovac ne treba ni da obavlja fiziološke potrebe. Podrazumijeva se da prije polaska u takav lov ne upotrebljava parfeme i da u okolini čeke ne baca opuške cigareta.

Pošto divlja svinja izuzetno vodi računa o sopstvenoj bezbijednosti, lovcu nije lako da je nadmudri. Njihova životna aktivnost odvija se pod okriljem noći, a staze kojima prolaze uvijek vode kroz najveće gustiše. Mjesta prelaza uglavnom su kratka, a veprovi, prije nego što izađu na njih, uvijek zastanu na ivici gustiša gdje, koristeći čula sluha i njuha, provjeravaju da li je prelazak bezbijedan.

Iskusniji lovci znaju da precizni pogoci u predjelu glave, vrata i kičme momentalno obaraju divljač na mjestu nastrela, koja,,pada u vatri”. Međutim, često se dešava da divljač bude samo ranjena, tako da je neophodno da se krene u potragu za njom.

Prije toga neophodno je da lovac, odmah posle pucnja, prati i pokuša da odredi pravac u kom se divljač uputila. Neophodno je i da obeleži mesto nastrela i pokuša da pronađe tragove krvi, dlake ili tkiva ranjene svinje. Pri tom, treba imati u vidu da ranjena divlja svinja, može da bude veoma agresivna i da predstavlja veliku opasnost po lovca.

Upravo zato, od velikog je značaja da lovac u potragu nikada ne ide sam, bez iskusnih kolega i lovačkih pasa obučenih za rad na krvnom tragu. Činjenica je da bez dobro obučenog lovačkog psa-krvoslednika potraga može da bude naporna, neizvjesna i često bez rezultata, jer je teško pronaći renjenu ili već uginulu divljač. Treba imati na umu da svaka ranjena i nepronađena krupna divljač predstavlja veliku štetu i gubitak, ne samo za lovište, nego i za lovca. Zato je i poželjno da korisnik lovišta ima dobro obučene i iskusne lovačke pse-krvoslednike. Što se potrage tiče, ona treba da bude lagana i oprezna. Čim se pronađe ranjena divljač, u pogodnom trenutku neophodno je uputiti hitac samilosti, i to sa bezbjedne distance.

A.Ć.

---